OPĆI PODACI

Površina
Općina Gornja Rijeka prostire se na površini od 32,72 km2. Gustoća naseljenosti iznosi 54,4 st./km2.

Stanovništvo
Gornja Rijeka prema popisu iz 2021. godine ima 1559 stanovnika. Općina je 1857. godine imala 1930 stanovnika, a prema zadnjem popisu 2011. godine ima 1779 stanovnika. Od 1857. godine broj stanovnika konstantno raste sve do 1900. godine, 1910. broj stanovnika se smanjio, a potom raste do 1948. kada je općina zabilježila najveći broj stanovnika (7578). Od tada broj stanovnika konstantno pada, a u odnosu na 2001. godinu smanjio se za 12, 5 %.

NASELJA

Naselja Općine Gornja Rijeka
Općina Gornja Rijeka obuhvaća slijedeća područje naselja:
• Gornja Rijeka,
• Barlabaševec,
• Deklešanec,
• Donja Rijeka,
• Dropkovec,
• Fajerovec,
• Fodrovec Riječki,
• Kolarec,
• Kostanjevec Riječki,
• Lukačevec,
• Nemčevec,
• Pofuki,
• Štrigovec,
• Vukšinec Riječki.

Granice područja Općine idu granicom rubnih naselja Deklešanec, Štrigovec, Dropkovec, Nemčevec, Lukačevec, Donja Rijeka, Fodrovec Riječki, Pofuki, Vukšinec Riječki, Kostanjevec Riječki i Gornja Rijeka.Naselja Gornja i Donja Rijeka dobila su naziv po potoku Reka, koji izvire ispod starog grada Reka, a utječe u potok črnec kod Miholca.
Gornja Rijeka prvi puta spominje se 1248. godine kao plemićki posjed Nikole i Abrama. U starijim dokumentima naziva se Kys Kemlek odnosno Mali Kalnik. Naselja Donja Rijeka proteže se uz potok Reka južno od dvorca Gornja Rijeka, u duljini od dva i pol kilometra. Ima i nekoliko zaselaka: Hasanec, Batina, Petrač i Oraki. Barlabaševec se spominje kao plemenito selo kalničkih jednoselišnih plemića 1526.Deklešanec se nalazi neposredno ispod Malog Kalnika. Selo se spominje 1573. kao posjed gospoštije.
Dropkovec kao plemenito selo plemića spominje se već 1475. godine. Tu je nekada bio centar plemića.

ZEMLJOPISNA OBILJEŽJA

Geološka obilježja
Geološka građa Kalnika i novije spoznaje o tektonskoj prošlosti alpsko-dinarskog sustava izmijenili su ranija mišljenja o Kalniku. Dok se prije mislilo da pripada lancu istočnih Alpa, danas se misli da je ostatak nekadašnjeg Orijentalnog kopna, koje je u mezozoiskoj eri odigralo znatnu ulogu u tektonskim procesima između alpskog i dinarskog sustava. Uz tektonske pokrete na području ove planine vezana je pojava termalnih i mineralnih voda (Apatovačka kiselica pod južnom padinom).Krajnji izdanci prigorja prekriveni su naslagama iz pleistocena, a to su uglavnom gline i praporne ilovine. Erozivna djelatnost brojnih potoka kao i drugi oblici erozije, u pleistocenu i holocenu uvelike su izbrazdali i raščlanili reljef. Značajni su tercijarni sedimenti središnjeg kalničkog područja s nalazima ugljena, konglomerata, glina, pješčenjaka, lapora, a mjestimice i sedre. U strukturu reljefa usjekle su se brojne aluvijalne dolinice potoka, usmjerene prema dolini Glogovnice i u donjim su tokovima zamočvarene i uglavnom agrarno neatraktivne. Obzirom na petrografski sastav reljefa kao i mogućnost erozivnog djelovanja, pedološki sastav i osobine tala nisu najpogodnije za agrarno iskorištavanje. Veći dio južnog kalničkog prigorja pokriven je tipovima podzoliranih tla, koji se međusobno razlikuju stupnjem podzolizacije i razvijenosti profila. To su uglavnom manje vrijedna tla, ponešto kisela i siromašna hranjivima, a na dijelovima pleistocenskih glina i teška za obradu. Usprkos tim prirodnim karakteristikama tla, kroz povijest je kalničko prigorje bilo razmjerno gusto naseljeno, pa je prirodni šumski pokrov najvećim dijelom iskrčen, a podzolasta tla većim dijelom kultivirana, te tako postupno pretvorena u humizirana antropogena tla.

RELJEF
Kalnik se nalazi na križevačkoj strani Koprivničko-križevačke županije i geografska je dominanta tog prostora (pa tako i općine Gornja Rijeka). Svojim užim okružjem i dijelom kalničkog prigorja zauzima približno 200 km2 prostora.Kalnička gora diže se na granici Zagorja, Prigorja i Podravine kao impozantan zid u pravcu jugozapad-sjeveroistok. Dugačak je 16 km, a visok prosječno 400-500 m. Cijela je planina ispresijecana tektonskim linijama i razbijena u pojedine skupine. Možemo ih svrstati u dva usporedna niza: južni, viši i sjeverni, malo niži. Južni greben, gledan s juga, sličan je snažnoj barijeri iznikloj iz ravnice, pa zbog strmih i golih stijena na vrhovima daje dojam divljine i veće visine od stvarne.Taj dio, oštro je usječen tjesnacima i podijeljen na tri djela: Mali Kalnik na zapadu, Veliki Kalnik u sredini i Kalničku gredu na istoku. Na krajevima se greben spušta, postupno gubi površinska alpska obilježja i prelazi u šumovito humlje.Kalnik po svom razvitku i ustroju stoji na prijelazu iz alpskog područja u međuriječje (Hirc, 1905).Formiranje Kalnika kao samostalne geomorfološke cjeline nastalo je poslije tzv. štajerske orogenetske faze kada je stvoren reljef vrlo sličan današnjem. Novo izdizanje Kalnika započelo je krajem ponta, što je uzrokovalo eroziju neogenskih naslaga, naročito lapora, tako da su na površinu izbile stare stijene. Ovo izdizanje se dešavalo postupno, tako da je Kalnik sadašnju visinu postigao tek tijekom kvartara. U najnižem području, između Koprivnice i Križevaca, pliocen prekrivaju pleistocenske naslage, čak i na samom bilu gore. Neobična je činjenica da razvodnica nije njegov južni greben s najvišim vrhovima, nego sjeverni niži greben. Gotovo čitavo područje je u pliocenu bilo preplavljeno kao dio Panonskog jezera.Godine 1985. Kalnik je proglašen značajnim krajobrazom, a neki njegovi lokaliteti su pod još strožom zaštitom (Poljak, 1996).
Hidrografska obilježja
Hidrografska mreža planine Kalnik izrazito je asimetrična, a najduži potoci i rječice teku upravo kroz južno prigorje. Ovi vodotoci izviru uglavnom pod samim kalničkim horstom i zatim teku prema jugu ulijevajući se u Glogovnicu s prostranom aluvijalnom ravnicom.Potoci na području općine Gornja Rijeka su Šokot, Pesji potok i Grabovec.

KLIMA
Kalnik je izložen kontinentalnom, ali sredozemnopluviometričkom režimu. Za prvi su značajne obilne i česte kiše u proljeće, s manjim količinama padalina zimi, a za drugi velika količina jesenskih , zimskih i proljetnih padalina, te ljetna suša.Padaline se na Kalniku kontinuirano javljaju kroz cijelu godinu. Prosječno godišnje padne 850-900 mm padalina. Mjesec s najmanje padalina je veljača. Povoljna okolnost je ta što ljetne temperature prati i najveća količina padalina. Broj kišnih dana iznosi 127 kroz godinu. Izrazito sušnih razdoblja u godini nema. Za vegetaciju je povoljno što u najtoplijem dijelu godine ima najviše padalina. Srednje godišnje temperature kreću se između 9 i 10°C u cijelom Prigorju, a nešto niže na samom Kalniku (oko 80C). Na samom području Kalnika vjetrovi pušu tijekom cijele godine i područje je vrlo vjetrovito. Najčešće puše sjeverozapadnjak, jugozapadnjak i sjevernjak. Zimi prevladava sjevernjak, a istočnjak je jači u projetnim mjesecima. Vrlo je hladan poput sjevernjaka, a nekad puše i nekolki dana neprekidno, dok u svibnju jako oštećuje voćke. Ljeti prevladava jugozapadni vjetar, koji je topao i povećava vlagu te najčešće prethodi kiši. Tijekom čitave godine, a osobito u jesen, puše zapadnjek (zagorec). U listopadu je štetan jer suši brazde. Zbog učestalosti sjevernih vjetrova, bilo Kalnika djeluje na ublažavanje temperaturnih amplituda, pogotovo u neposrednom južnom prigorskom zaleđu Kalnika.Relativna vlaga zraka je u skladu s toplinskim osobinama kraja. Maksimalna vlažnost je u studenome i prosincu, a minimalna u travnju i svibnju. Prosječna godišnja relativna vlaga iznosi 82%.Magle se pojavljuju najčešće u jesenjim i zimskim mjesecima.